Spomen na sve svece počeo se slaviti od 4. stoljeća, a prvi su tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni u Antiohiji.
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su neradni dan u Hrvatskoj kao i u Austriji. Tradicija je da se tog dana obilaze groblja, koja se ukrašavaju posebnim vijencima i paljenjem svijeća uz molitvu za mrtve. No, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Ono što je možda nedovoljno poznato jest da je blagdan Svih svetih posvećen, osim kanoniziranim svecima, i velikom broju onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi, koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost – majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, ljudi svih zanimanja, svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče, jer to i jest prvi smisao posjeta grobovima.
Najrašireniji katolički običaj na blagdan Svih svetih jest posjet grobovima preminulih članova obitelji i prijatelja, na kojima se stavlja cvijeće i pale svijeće uz molitvu.
Taj običaj uvelike njeguju i Hrvati u Austriji koji su danas pohrlili svojim domovima pa im svakako želimo ugodan i miran put te da se sretno vrate uz prisjećanje na sve naše drage pokojnike koji su samo preselili s ovoga svijeta, jer svjetiljka života ne gori vječno, stoga se moramo pobrinuti za ulje dobrih djela.
I dok nas obasipaju raznim noćima vještica i drugim pomodarstvom, držimo se naše vjere i krasnih običaja i tradicije.
